SNIJEG U ŠKOLSKOM DVORIŠTU

Jednog dana čim sam se probudila odlepršala sam kao ptičica do prozora. Vani su padale guste, snježne pahulje. Bile su lagane kao pero. Kad je bilo vrijeme za školu, obula sam čizme i pojurila u školu. Na putu do škole vidjela sam jato pahuljica koje su letjele zrakom .Kad sam došla u školu vidjela sam puno učenika koji su se grudali ili sanjkali, a neki čak pravili snjegoviće. U školskom dvorištu sve je bijelo i veselo. No ptice su šćućurene u svojim gnijezdima. Čekaju kad će im djeca dati barem mrvicu kruha. Dok je vani padao snijeg, mi smo u učionici pjevali božićne pjesme. Tako smo slavili Božić u školi. Za Božić se svi veselimo.
Snjegovići u školskom dvorištu stoje sa loncem na glavi sa šalom oko vrata i sa metlom u ruci. Ponekad mi se učini da snjegovići mogu hodati, plesati, pjevati i veseliti se jer u mom školskom dvorištu na Božić zavlada božićna čarolija. Za svaki Božić kitimo drvca i uređujemo pano. Pano je uvijek pun borova, snjegovića, pahuljica, anđela i zvijezda. Ove smo godine stavili i čestitke na pano, a bit će okićena i cijela škola. Svjetiljke svijetle, a ukrasi krase školu. Meni je od ukrasa važnija ljubav, jer u cijeloj školi mora biti prijateljstvo i sreća. Sva se djeca vesele za Božić jer se rodio naš spasitelj Isus Krist.
MIRNA TOMLJANOVIĆ

ZIMA U PARKU

Jednog dana počeo je padati meki i debeli snijeg. Padao je dva sata. Otišla sam do prozora i ugledala seoski park. Ljuljačke i tobogani bili su prekriveni bijelim kaputima. Uzela sam telefon i nazvala svoje prijatelje da se nađemo u parku. Uzela sam svoju crnu jaknu i ružičastu kapu, šal i rukavice i krenula na igru. Na grani se šćućurila promrzla ptičica. Uzeli smo nekoliko dasaka , napravili joj kućicu i donijeli malo kruha. Ptičica je bila sretna i nije više bila gladna. Ubrzo smo krenuli na igru. Radili smo snjegovića. Imao je slamnatu kosu, stari plavi lonac na glavi, mamin šal i tatinu kravatu. Nos mu je bio crvena mrkva, a oči, usta i gumbi od smeđeg jesenskog kestena Ubrzo je bio gotov. Krenuli smo na sanjkanje i grudanje. Ubrzo je stigla večer. Svi smo bili tužni jer se više nismo mogli diviti ljepoti zime. Moja mama nas je pozvala na kolače i čaj. Kad smo pojeli kolače i popili čaj otišli smo kući. Dogovorili smo se da se i sutra nađemo. Idući dan smo se našli i opet smo se lijepo igrali.
ANJA POKRIVAČ

SNJEGOVIĆ FELIKS I JA

Bilo je to ujutro. Probudio sam se i poskočio iz kreveta. Znao sam da će padati snijeg. Obukao sam se, najeo i pojurio van. Kad sam došao u dvorište vidio sam debeli, bijeli i snježni tepih. Bacio sam se na snijeg i radio anđele. Pomislio sam da napravim snjegovića. Zatvorio sam oči da razmislim kako da ga napravim. To će mi biti prvi snjegović u životu. Kad sam ga napravio pogledao sam ga izdaleka. Nedostajao mu je nos. Kad sam mu stavio nos on je oživio i progovorio. To je bilo pravo čudo. Nazvao sam ga Feliks. Pokazao mi je svoj dom. Živio je jako daleko. Mama me zvala da idemo u grad. Rekao sam joj da sam se dogovorio s prijateljem da idem kod njega. Ali to nije bila istina. Htio sam biti sa snjegovićem. Odveo me u svoj dom. To je bilo na Sjevernom polu. Hodali smo mjesec dana. Kad smo stigli ponudio mi je čaj. Pomislio sam da se sad mama brine za mene. Morao sam otići doma. On me odveo. Kad sam stigao doma mama me pitala gdje sam bio. Rekao sam joj da me moj snjegović odveo na Sjeverni pol. Kad je stiglo proljeće on se rastopio. Bilo mi je žao. Drugu zimu opet sam napravio snjegovića koji je isto progovorio.
SAŠA BUJANIĆ

ZIMA U PARKU

Jednog dana išao sam u park. Odjednom počnu padati snježne pahulje. Brzo sam potrčao kući. Gledao sam kroz prozor kako zima stvara debele i neobične pahulje. Prestao je padati bijeli snijeg. Potrčao sam van na grudanje i sanjkanje s prijateljima. Išli smo raditi snjegovića. Vidjeli smo dva gladna zečića. Ujutro smo se probudili i izašli van. Vidjeli smo da snjegović nema nos od mrkve. Ali odmah smo shvatili da su ga pojela ona dva gladna zečića. Nismo ih krivili jer su bili jako gladni.
MANUEL BAKAČ

ZIMSKA PUSTOLOVINA U ŠUMI

Bila je zima. Odlučio sam otići van. Skupio sam svoju družinu.: Marka, Peru, Matka i Lena. Pustili smo našeg psa zvanog Ksena. Odlučili smo se u šumi sanjkati. Ksena je počela na nekoga režati. Bile su to zle lisice koje su počele trčati. Kada smo došli u šumu vidjeli smo rupu od zeca. Ušli smo u nju. No, to je bila čarobna rupa, jer kada dođeš u nju , dođeš u Maštovit svijet. Tu su bila zla i dobra stvorenja. Odjednom nas je opazio neki trol i počeo nas loviti. Uspjeli smo se sakriti iza jednog drveta. Odlučili smo otići iz Maštovitog svijeta. Opet smo se našli u šumi, ali smo se izgubili. Ugledali smo čarobnjaka koji je bio ranjen. Pero je imao zavoje koje smo stavili čarobnjaku na rane. Brzo su mu zacijelile. Čarobnjak nam je rekao tajnu o zloj ledenoj kraljici. Pokazao nam je put do njezinoga dvorca. Dali smo se na posao. Marko je testirao sanjke, Pero je radio grude za bacanje, Matko je radio drvene mačeve, Leni je otkrio snježnu lavinu, Ksena je oštrila zube, a ja sam radio sklonište. Krenuli smo prema dvorcu. Uzeli smo mačeve i lomili vrata. Napokon smo ušli u dvorac. Vidjeli smo kraljicu i počeli bacati grude. Ksena ju je ugrizla za nogu. Kraljica se razljutila i počela je trčati za nama. Vani su nas čekale sanjke. Brzo smo sjeli na njih i jurili što smo brže mogli, ali nas je kraljica dostizala. Leni je imao šibicu koju je bacio na branu koja je držala snježnu lavinu. Kada se rastopila lavina je išla za nama. Uplašila je kraljicu koja je pobjegla i nije se više nikada vratila. Ušli smo u sklonište da nas ne poplavi lavina. Kada je bilo sigurno izaći, rekli smo čarobnjaku da je kraljica otišla. U znak zahvalnosti pokazao nam je put do kuće. Svi smo se vratili svojim kućama. Mami sam rekao:» Da znaš što sam doživio! Otkud da počnem?!»
BENJAMIN NINIĆ

POTRAGA ZA SNJEGOVIĆEM

Jednog jutra kada sam se probudila vani sam ugledala snijeg. Nisam mogla vjerovati kako je sve bijelo. Malo sam ga promatrala. Poslije sam pozvala prijateljicu na igru. Kad je stigla odmah smo se igrale. Prvo smo se odlučile sanjkati, a zatim grudati i na kraju napraviti snjegovića. Napravile smo krasnog snjegovića. Prije nego smo se okrenule snjegovića nije bilo. Odmah smo se bacile na posao i krenule ga tražiti. Sve smo pretražile. Više nismo imale snage i odlučile smo ga sutra tražiti. Ujutro, kad sam se probudila, dalje sam krenula na posao. Dobro sam se obukla. U šumi me je nešto prestrašilo, ali to su samo bili zečevi. Nešto sam ugledala i odmah sam otišla do toga. Naišla sam na staru kuću pred kojom je bila nekakva mrkva. Otišla sam dalje i vidjela snježnu kuglu, a malo dalje još dvije snježne kugle koje su bile ispred zečje rupe. Shvatila sam da su zečevi uzeli snjegovića jer su se htjeli igrati. Uzela sam zečeve i odnijela ih kući. Zečevi su živjeli s nama i bili smo jako sretni.
KATARINA HOFMAN