Dvorac u Pribislavcu ima posebno mjesto među rijetko očuvanom arhitekturom feudalnog podrijetla u Međimurju. Brojna povijesna vrela govore o tome da se u vrijeme gospodstva obitelji Zrinskih u Pribislavcu na tom mjestu nalazio dvorac s vrtom.
     Početkom 18. stoljeća u selu je postojao zidani dvorac. U prvom i na drugom katu (prizemlje i kat) dvorac je ukupno imao 11 prostorija zajedno sa svetištem u zapuštenoj kapeli, te dvije četvrtaste natkrite izbe kod kuhinje. Dvorište dvorca bilo je prostrano i prilično zaštićeno. Dvorište je opasao zid od opeke. Nešto podalje bile su podignute dvije zgrade, slične utvrdi, koje su nekada upotrebljavane za čuvanje oružja. Dvorac je imao zapušteno pristanište, sakriveno u vrtu istočno od dvorca. Tu je bila i mala, tijesna, drvena, slamom pokrivena žitnica, odnosno spremište. Unutrašnjost dvorca otkrivala se kao zgodna i sjajna. Krov je djelomi¬ce bio pokriven šindrom, a djelomice daskama. Podovi su bili stari, drveni i daščani. Ranije kuhinja i podrum nisu bili svođeni.
     Iz ranijeg opisa saznajemo da je 1831. godine u selu bio dvorac oko kojeg su bili uređeni vrtovi.
     Današnji dvorac (kaštel) u Pribislavcu sagrađen je 1870. godine na mjestu ranijeg dvorca. Gradio ga je grof Juraj Feštetić u neogotičkom stilu. U Pribislavcu je izgrađen prekrasan obiteljski dvorac s brojnim gospodarskim zgradama, vrtovima i parkom, opasan visokom zidanom ogradom. Ulaz u kompleks na južnoj strani, uz današnju glavnu ulicu, predstavljala su visoka kovana vrata i kolski ulaz. Pročelja dvoraca naglašena su rizalitima, odnosno erkerima i visokim tornjem. Dvorac je građen od klesanog kamena. Bogato je ukrašen neogotičkim arhitektonskim detaljima, osobito vijencima, profiliranim doprozornicima i dovratnicma, te izvrsno klesanim obiteljskim grbovima Feštetića. Na prozorima prizemlja sačuvane su originalne kovane rešetke s neogotičkim motivima. Ranije je bio pokriven škriljevim pločama. U parku oko dvorca bile su sagrađene fontane i vodoskoci. Dvorac je bio bogato opremljen stilskim namještajem, ukrasnim i upotrebnim predmetima, te umjetničkim djelima. Da su Feštetići dvorac u Pribislavcu pretvorili u oazu kulture i umjetnosti govori i činjenica što su 1870. godine dali iz Svetog Martina na Muri dopremiti i izložiti nadgrobnu ploču Nikole Malakocija.
     Povremeno je u njemu stanovao grof Juraj Feštetić, a do 1923. godine u njemu je stalno boravio grof Eugen Feštetić. Nakon prodaje Čakovečkog vlastelinstva zagrebačkoj tvrtki "Slavonija" 1923. godine, u dvorcu su stanovali viši časnici koji su službovali u čakovečkom garnizonu, te mnogi drugi korisnici, osobito prosvjetni djelatnici i službenici. Jedno je vrijeme u Kaštelu bio dom za ratnu siročad i djecu izbjeglica, uglavnom iz Istre. Prostore u dvorcu koristio je i «Sokol» iz Pribislavca. "Riječ Međimurja", tjednik koji je jedno vrijeme izlazio u Čakovcu, donio je vijest o prodaji dvorca u Pribislavcu. Dvorac je prema toj vijesti iz 1931. godine kupilo Udruženje ruskih ratnih invalida s namjerom da u njemu urede sanatorij za svoje članove. Vijest o prodaji dvorca izazvala je veliku žalost, naročito među Pribislavčanima, koji su činili velike napore da otkupe dvorac i da u njemu smjeste školu i ostale kulturne institucije. Udruženje ruskih ratnih invalida nije kupilo dvorac. U proljeće 1938. godine pojavila se ideja o uređenju prostora za školu u dvorcu. Školska zgrada i učiteljski stan u Pribislavcu bili su u potpuno derutnom stanju. Inventar dvorca bio je opljačkan u velikim nemirima u studenome 1918. godine, a 1941. te 1945. godine dvorac je bio teže oštećen. Početkom 1941. godine starojugoslavenska vojska u dvorcu je uskladištila vojnu opremu. Prilikom povlačenja te vojske, nakon njemačkog napada na Jugoslaviju, 6. travnja 1941. godine, dvorac je zajedno s vojnom opremom bio zapaljen. Gorio je gotovo deset dana. Od nekadašnjeg prekrasnog dvorca ostali su samo goli zidovi. Mađarske okupacijske vlasti nastojale su dvorac obnoviti i pretvoriti ga u školsku zgradu. Izrađena je kompletna projektna dokumentacija, a radovi su započeli tek 1944. godine. Dvorac je tada dobio novo krovište.
     Radovi na adaptaciji dvorca u školsku zgradu nastavljeni su 1946. godine. Bila je to inicijativa tadašnjih predstavnika lokalnih vlasti Ivana Hermana i Josipa Bedića, te Ivana Marušića, tada predsjednika mjesnog školskog odbora. Početna sredstva namaknuta su od prodaje zidane ograde oko dvorca i stabala starih kestenova koji su rasli u nekadašnjem parku dvorca. U toj prvoj fazi obnove i pretvaranja dvorca u školski prostor 1946. godine uređene su dvije učionice u prizemlju, sanitarni čvor za učenike i učitelje, te dvije sobe i jedan trosobni stan na prvom katu. Prostori u dvorcu postupno su uređivani u učionice kako se škola u Pribislavcu razvijala od četverogodišnje u šestogodišnju i napokon u osmogodišnju školu. Godine 1953. uređen je školski bunar, u zgradu je uvedena električna struja, te su ugrađeni novi prozori u donjem hodniku. Iduće godine uređena je treća učionica, potom je sljedeće godine postavljena betonska ploča na tornju. Za te radove NO Gradske općine osigurao je sredstva, ali se pomoć očekuje i u dobrovoljnom radu mještana.
     Četvrta učionica uređena je 1956. godine. Usporedno s uređivanjem prostora za učionice uređivani su i prostori za stanove učitelja u prizemlju i na drugom katu. U vremenu od 1962. do 1965. prekriveno je krovište, izgrađene su ograde oko dvorca i postavljen je munjovod.
     Završni čin pretvaranja dvorca u školski prostor dogodio se onoga časa kada je postavljena nova mreža osnovnih škola u Međimurju sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća. Po toj novoj mreži, osnovne škole u Belici i Pribislavcu trebale su se integrirati, a centar je postao Pribislavec. Sada je trebalo dvorac pretvoriti u prostor za rad jedne suvremene školske ustanove. Pripreme su započele 1965. godine. Još 4. siječnja 1965. godine održan je zbor mještana Pribislavca, a glavna točka dnevnoga reda bila je obnova i adaptacija zgrade osnovne škole. Bio bi to rutinski zbor mještana da se nije radilo o obnovi i adaptaciji prekrasnog neogotičkog dvorca grofova Feštetića. Mještani Pribislavca su se na zboru dogovorili o uvođenju samodoprinosa. Projektnu dokumentaciju izradio je Projektni biro tadašnjeg Građevnog kombinata «Međimurje» Čakovec, a radove su izveli radnici GK «Međimurje». Kompletni radovi na adaptaciji dvorca u školske prostore završeni su u kolovozu 1968. godine. Škola je tako dobila osam učionica, praktikum za tehnički odgoj sa spremištem, dva kabineta, prostor za školsku knjižnicu, upravne prostorije i suvremene sanitarne čvorove. Čitava investicija stajala je 43 milijuna tadašnjih dinara, a selo Pribislavec je putem samodoprinosa osiguralo 7 milijuna dinara.

Izvor:
Vladimir Kalšan: "Pribislavec 1367. - 2005."; Pribislavec, 2005.