Projekt je zamišljen za učenike od jedanaeste do petnaeste godine, dok su radni jezici francuski, talijanski i engleski. Ovaj projekt nije zamišljen samo za one koji se bave istraživanjem prošlosti, već i za matematičare, geografe, tehničare, fizičare, informatičare, likovnjake te jezičare. Dakle, projekt uključuje ona područja kojima su Grci i Rimljani udarili svoj pečat, a takvih nije bilo malo.

Od samog početka projekta mali povjesničari okupljeni u povjesnoj grupi predano rade, a njima su se priključili i neki učenici koji nisu članovi grupe ali su bili zaintrigirani ovim projektom.

Naši učenici su već u studenom ostvarili osobni kontakt s drugim učenicima u Europi, gdje su pričajući na engleskom jeziku razmijenjivali iskustva o aktivnostima na projektu te se upoznavali. Treba napomenuti kako je za projekte potrebno dobro poznavanje engleskog jezika, prema potrebi i njemačkog a presudna je i želja za učenjem jezika škole partnera, u ovom slučaju francuskog, talijanskog, grčkog i turskog koje učenici usvajaju u osobnom kontaktu sa svojim stranim prijateljima. Naši su učenici dobili i pohvalu talijanskih partnera u znanju jezika.

Učenici osmih razreda koji sudjeluju u projektu su izrađivali i čestitke za naše eTwinning partnere koji su tada postavljeni na zajedničku stranicu projekta. 

Osim kontakta s učenicima u Europi, naši su učenici učili i o svakodnevnom životu Grka, te između ostalog i o grčkoj kuhinji koja je jedna od najstarijih na području Europe. Naši su učenici uz pomoć kuharice Draženke i učiteljice pekli grčke kolačiće nazvane kourabiedes koje su tada darovali školi te na taj način se pridružili akciji Škole za Afriku.

Donosimo sliku kolačića. Možda ste ih probali, mi svakako jesmo i moramo reći da su Grci znali raditi dobre kolačiće za blagdane.

Ako vas zanima, u prilogu donosimo kratku povijest grčke kuhinje, barem ono što je poznato iz grčkih pisanih povijesnih izvora, najčešće književnih djela. Grci su jeli tri obroka na dan. Doručak se sastojao od kruha umočenog u vino, ponekad su se uz to jele smokve ili masline. Također su radili palačinke koje su zvali τηγανίτης (tēganitēs) koje spominju grčki pjesnici u 5. stoljeću prije Krista. Njihovi sastojci su bili malo drugačiji nego naši,  a uključivali su između ostalog maslinovo ulje te med. Oko podneva se servirao ručak, dok je večera bila najvažniji obrok dana. Muškarci i žene su jeli posebno, ako je kuća bila malena, tada su muškarci jeli prije, a žene nakon njih. Aristotel, grčki mislilac, napominje kako su robovi posluživali bogate obitelji, dok su u siromašnima to činile žene i djeca. Pribor za jelo nije činila vilica budući da je nisu poznavali, a kruh su ponekad koristili i kao ubrus ili pak žlicu.

EUROPSKI BOŽIĆ

ANTIČKI DUH U NAŠOJ ŠKOLI

JEDI KAO RIMLJANIN