RAZREDNA NASTAVA

Svaki učenik donio je u školu lampaš i poslije užine svi smo zajedno u koloni krenuli do spomenika sumještanina Dragutina Lehkeca koji je kao i mnogi Hrvati poginuo u obrani grada Vukovara.

Svjetlošću upaljenih svijeća odali smo počast  poginulima u gradu Vukovaru i svim poginulima u Domovinskom ratu.

Anica Trstoglavec

PREDMETNA NASTAVA

U petak, 16. studenoga 2012. učenici viših razreda obilježili su Dan sjećanja na Vukovar paljenjem svijeća u obliku slova V(ukovar) na igralištu u školskom dvorištu.

Učiteljica Željka Pintarić u par je riječi učenicima približila što se je to dogodilo prije dvadeset jednu godinu, a o tome su slušali i na satovima povijesti i hrvatskog jezika.

Učenici petih razreda upoznali su sudbinu vukovarske djece kroz Priču o djetinjstvu Siniše Glavaševića.

„Svatko ima pravo na djetinjstvo. Djetinjstvo je čovjeku sve što ima. Ona neiscrpna snaga koju poslije cijeli život troši. …

Takva djeca bez djetinjstva odmah postanu odrasli ljudi, istrošeni, umorni, postaju hodajući spomenici, žrtve čovječanstva….

Može doći rat poput ovog i onda se opet neki među nama moraju odreći djetinjstva. … „

Evo što su učenici 5.c razreda poručili djeci Vukovara.

Draga djeco, znam da je vaše djetinjstvo bilo jako tužno. Jako mi je žao što vam ne mogu vratiti vaše djetinjstvo da i vi imate neke lijepe uspomene i obitelj i sve što mi imamo.                                                      

Monika Oršoš, 5.c

Draga djeco, jako me je pogodila priča o vama. Žao mi je što ste sve prošli, a niste morali.                                                                

Karla Makar, 5.c

Meni je žao što ste živjeli u ratno vrijeme. Nama je lijepo, a vi ste živjeli u strahu i suzama. Sigurno je bilo zvukova pušaka, tenkova i migova. Žao mi je što ste izgubili mame i tate. Treba se moliti za heroje koji su poginuli.

                                                                              Luka Mavrek, 5.c

Vi ste puno toga teškoga prošli, žao mi je. Prošla je dvadeset i jedna godina od pada Vukovara, nedužni ljudi su ubijeni.                    

  Leon Gudlin, 5.c

Ja imam djetinjstvo, no vi ste bez svojega ostali. Osjećaj krivnje gori i pucketa kao oganj u mom srcu. Najradije bih ja trpjela za sve vas. Zaista, trpjela bih bol, isplakivala suze, osjećala strah kako bi vi iskušali život djeteta. Željela bih svoje osjećaje podijeliti s vama.

Duboko iz srca  željela bih vam podariti mirno i sretno djetinjstvo. Cijeli ću život nositi bol u srcu, strah i tamna sjećanja kada se sjetim Vukovara i djece bez djetinjstva. Svojim životom bih vam htjela pomoći, ali kako? Ja sam samo dijete.                                                                           

Mirna Tomljanović, 5.c

Draga djeco, ja znam da je vama vaše djetinjstvo bilo teško. Kad sam na satu hrvatskog jezika čula vašu priču, zaboljelo me je srce. Svi smo bili mirni i zaista smo slušali o Vukovaru i vašoj patnji. Zatvorila sam oči i zamišljala kakvo je to djetinjstvo bez djetinjstva.

Mi imamo sretno djetinjstvo bez ratova, bez svađe, bez ratova, a vi ste morali trpjeti i patiti. Jako mi je žao. Želim da više ne bude ratova, da sva djeca imaju sretno djetinjstvo.                                                       

Marina Oršoš, 5.c

Ivanka Novak

Fotografije naše foto-grupe (voditeljica Miroslava Novak):