U subotu, 30. svibnja 2026. godine, učenici Osnovne škole Hodošan i učenice naše škole, Hana, Aurora i Ema, s učiteljicom Kristinom Vrabec i knjižničarkom Ivanom Kramar zamijenili su udobnost doma i toplog kreveta šatorima te proveli vikend na prostoru ZEU Prode u Hodošanu.
Već po dolasku naši su šatoraši prionuli poslu. Naučili su kako postaviti šator, zapaliti logorsku vatru te ispeći jeger na logorskoj vatri. Iako se na prvi pogled čini jednostavno, pokazalo se da i za savršeno pečeni jeger treba malo strpljenja i puno dobre volje.
Šatoraški život donio je i neka nova iskustva i pravila. Imali smo WC, ali nije bilo tuširanja, zubi su se prali na otvorenom, a nije bilo ni maminog posluživanja. Hrana i piće bili su dostupni samoposlužno, a trebalo je i počistiti za sobom. Tako su šatoraši naučili da kampiranje nije samo zabava, nego i odgovornost.
Knjižničarka je za učenike osmislila lov na blago. Timovi su morali pronaći dobro skrivene tragove i uspješno riješiti zadatke kako bi stigli do konačnog cilja. Nije nedostajalo trčanja, traženja, razmišljanja, dogovaranja i navijanja za vlastiti tim. Zadaci Katastrofa u kampu, Najstrašnija logorska priča, Otkrili smo novo sazviježđe i Red stoljeća kod WC-a uspješno su riješeni.
Vrijeme nam je tijekom vikenda pripremilo pravo iznenađenje. Izmjenjivali su se sunce, vjetar, kiša pa čak i dvije prekrasne duge, a sve je začinio i pravi kišni pljusak. No, naši šatoraši nisu se dali smesti. Zaključili smo da smo nakon takvog vikenda spremni i za neke buduće ozbiljnije ekspedicije.
Nakon zemaljskih izazova zavirili smo i malo dalje, prema zvijezdama. Saznali smo brojne zanimljivosti o sunčevim pjegama te imali priliku promatrati nebo kroz teleskop. O astronomiji i svemirskim tajnama govorio je Jakov Levačić, učenik OŠ Domašinec, koji je svojim znanjem osvojio izvrsno 4. mjesto na Državnom natjecanju iz astronomije. Jakov je zaljubljenik u svemir od malih nogu, ponajviše zahvaljujući tatinu poticaju. Tko zna, možda se i među našim šatorašima krije neki budući astronom.
Posebnu čar donijela je večer. Zbog kiše nismo se mogli družiti uz logorsku vatru pa smo se sklonili u kuću gdje su se ugasila svjetla, upalile svjetiljke i započele noćne priče. Učitelj Denis Kirić vodio je radionicu strašnih priča na engleskom jeziku, a knjižničarka je učenike povela u priču o debelom, dlakavom nožnom palcu. Bilo je smijeha, iznenađenih pogleda, no i ponekog brzog okretanja prema vratima. Za svaki slučaj.
Poseban trenutak dogodio se točno u ponoć, kada su šatoraši na pravi kamperski način proslavili i jedan rođendan. Buđenje slavljenice u šatoru uz pjesmu, čestitke, darove i rođendansku tortu je neuobičajeno rođendansko iznenađenje koje će ona dugo pamtiti.
Nakon pomalo neprospavane noći u šatorima, jutro je započelo raspremanjem šatora i zajedničkim doručkom. Iako umorni (i mislima već usmjereni na završne ispite u ponedjeljak), naši su šatoraši krenuli kući puni dojmova, novih iskustava, poznanstava i uspomena koje će još dugo prepričavati.
Najljepša potvrda uspješnosti ovog druženja stigla je nakon povratka kući. Pozitivne povratne informacije učenika i roditelja pokazale su koliko su vrijedna ovakva druženja. Poručili su da žele više sličnih susreta jer upravo tada nastaju najljepše uspomene, jačaju prijateljstva, rađaju se nova poznanstva, razvija se samostalnost i uči na način koji se ne može pronaći ni u jednom udžbeniku.
Naši šatoraši već se raspituju što je sljedeće i kada će se održati, a do tada iskreno zahvaljuju predsjedniku ZEU Prode, Kristijanu Vuku, i njegovu sinu Vedranu na gostoprimstvu te pomoći tijekom cijelog druženja.
