2010-01-08 11:04:00

Radovi učenice Brigite Novak, 4.b

Pročitajte nekoliko literarnih radova naše učenice četvrtog razreda, Brigite Novak.

Teme:

Rujan

Moja domovina

Puž

Borić

Rujan

Rujan je kao tjedan u školi:
,,Dođe početak,prođe kraj“
Pa mi prijatelj kaže:
,,Hej,molim te gumicu mi daj“. Rujan je došao,
A već će proć',
Ali listopad tu je,
Pa on će doć'! Ptice odlaze na jug,
A meni bez cvrkuta ptica
U školu put je dug.  
Hodam i hodam,
A nikamo ne dođem.
Stanem,pogledam,
Pa dalje pođem. Dani su kraći,
Noći duže,
A mene zanima
Kamo li puž puže? Razmišljam o rujnu
Lako je reć',
al' nije tako lako
pjesmu ispeć'.           Moja domovina
  Moja domovina
je, možda mala,
ali ja bih joj
puno mjesta u srcu dala. U mom srcu
je okružena blagom,
a na tanjuru,
u kolaču šlagom. Za domovinu
srce dati,
to je kao
nekome ljubavno pismo slati.      
Puž
  Bio jednom jedan puž
koji je volio jesti ruž.
Bio je jako spor
i pretvorio se u semafor. Boje:crvena,žuta,zelena
i svaki dan jedna pelena.
Njegova je kućica
kao svaka ružica. I tako je živio puž
koji je volio jesti ruž.
      Borić     Maja stiže iz škole i viče baki: ,,Bako, bako!Darivat ćemo se u školi za Božić,ali učiteljica je rekla da ću ja dobiti dva poklona jer sam jedna dobila pet iz ispita.“
Cijela obitelj je to saznala i svi su bili sretni.
Samo je on bio tužan.
Stajao je u kutu i gledao kako se svi raduju.
Bio bi presretan kad bi se barem netko sjetio njega i stavio mu barem jednu kuglicu na granu.
Kad su svi otišli spavati,Maja se sjetila njega.
I ona je postala tužna,pa mu reče: „Oprosti što se nisam sjetila tebe.Pozvat ću ukućane pa ćemo te okititi.“
I borić najedamput zabljesne od sreće jer se Maja sjetila i njega.
Maja mu ispriča svoju školsku priču te pozove ukućane.
Okitili su ga,a Maja mu je na vrh stavila prelijepu zlatnu zvijezdu.
Kad se ujutro probudila,odmah je išla vidjeti što je dobita od djedice.
Ispod bora nalazila se poruka na kojoj je pisalo: ZA MAJU.
Maja je otvorila kuvertu u kojoj je bilo pismo za nju.
U pismu je pisalo: „MAJO,HVALA TI ŠTO SI ME SE TI PRVA SJETILA. VEĆ SAM PLAKAO,ALI KAD SI ME SE SJETILA,ZABLJESNUO SAM OD SREĆE. ODMAH SAM POSTAO SRETAN I OSJEĆAO SE KAO LJUDSKO BIĆE,PA SAM TI KAO LJUDSKO BIĆE NAPISAO I OVU PORUKU. MOLIM TE, NEMOJ JE BACITI. TVOJ BORIĆ “
Maji su stigle suze na oči zbog borićevog pisma te je nešto pomislila.
Pomislila je da borić ovom porukom htio dobiti ime.
Kao što se ona zove Maja,boriću je dala ime Veselko.
Za Maju više ništa nije bilo ispod borića,ali je bilo za ostale ukućane.
Maji više ništa nije trebalo osim ovog pisma.
Maja je ovim pismom bila prezadovoljna.
I tako svake godine za Božić.
Maja se sjetila Veselka i njegovog pisma.
Svake bi ga godine čitala ukućanima i stavljala mu na vrh zlatnu zvijezdu.
Pismo Maja nije bacila jer joj je Veselko napisao da ga ne baca,a ona se toga čvrsto držala.   Brigita Novak 4.b
 

Osnovna škola Vladimira Nazora Pribislavec