2008-09-30 00:00:00

ČETIRI RIJEČI

Rad učenice Dajane Zorčec, 4.b razred, učiteljica Jasmina Ramušćak.

ČETIRI RIJEČI

Četiri riječi su šetale gradom i divile se svemu. Od bicikla do nebodera. Najviše su se divile ljudima koji su bili jako brižni, nježni i ljupki. Odlučile su se raštrkati po cijelome svijetu. Riječ VOLIM je otišla u Češku, GRLIM u Poljsku, OSMIJEH u Luksemburg, a RADOST je ostala u Hrvatskoj. Kad je VOLIM stigla u Češku, nije bila baš zadovoljna time što je vidjela. Ulice su bile pune ljudi koji se svađaju i deru jedni na druge. No odlučila je pomoći samo onima kojima je najpotrebnije. Šetala je tako ulicama sve dok nije vidjela starijeg muškarca kako viče na bespomoćnog dječačića. Dotrčala je do njih i upitala muškarca:» Gospodine, oprostite, ali zašto vičete na njega? «»Ovo derište je dobilo jedan iz prirode!»
 «To nije razlog da vičete na njega. Mnogi bi učinili sve da imaju tako slatkog dječačića poput ovog .Zato budite sretni što ga imate i volite ga kao što zaslužuje!»
 Za to vrijeme GRLIM je stigla u Poljsku. Na prvi pogled sve je bilo savršeno, no kad je stigla u jednu slijepu uličicu, zatekla je dvije djevojčice kako se svađaju i naguravaju. Došla je do njih i upitala:»Što se ovdje događa?» «Ona je uzela moju olovku!» «Ne laži! Moja je!»
 «Cure ne bi li vam bilo ljepše da ste opet prijateljice? Nije li vam drago kad vas netko zagrli? Porazmislite o ovom što radite!» «Oprosti, tvoja je.» «Nema veze. Poklanjam ti je!» OSMIJEH je zaključila da je Luksemburg uobičajen grad. Ušla je u neku tihu kućicu. Ondje se nitko nije smijao. Došla je do neke djevojčice i upitala ju:»Hej, ne bi li ti bilo lijepo da ti se netko nasmiješi?» «Naravno! Ali u ovoj kući se nitko ne smije.» «Pa pokušaj ti prva!»
 «Ali moja obitelj nije takva!» «Pokušaj! Vjeruj mi, znam što govorim!» Izašla je iz kućice i krenula doma. Uskoro je čula glasan smijeh koji je dopirao iz te kuće. Nasmiješila se i krenula dalje. Za to vrijeme RADOST je stigla do popravnog doma. Tamo su se svi tukli, zato je odlučila upotrijebiti svoju posebnu moć i unijela je radost u taj popravni dom. Bila je jako sretna što je mogla pomoći.

DAJANA ZORČEC, 4.B


Osnovna škola Vladimira Nazora Pribislavec