NASTAVAK PRIČE: DJEČAK JE PRONAŠAO KNJIŽICU

Dječak je malo promislio i srce mu je govorilo da mora tati pokazati ocjene. Došao je kući, uzeo knjižicu i pokazao ju tati. Tata ga je pogladio po glavi i rekao:» Moraš učiti i dobit ćeš dobre ocjene». Te večeri dječak je samo učio, učio je cijelu noć. Kad je zaspao, usnuo je jedan ružan san. Sanjao je kako je bio u školi. Bio je najgori učenik u razredu. U snu je išao kući i izgubio je učeničku knjižicu. Tražio je i našao ju je. Došao je kući i pokazao ocjene. Bile su užasne. Tata ga je istukao. Otišao je u sobu, a tamo su bili duhovi. U tom se trenutku probudio. Bilo je šest sati ujutro. Otišao je u maminu i tatinu sobu i vidio je da spavaju. Mama i tata su se probudili. Svi su se nadoručkovali. Dječak je razmišljao i zaključio da mora uvijek reći istinu.

FILIP BAŠEK

Kad je dječak došao kući već na vratima njegove sobe čekao ga je ljutit otac. Otac je knjižicu našao u ulici kojom se dječak vraća iz škole. Vidio ju je pored ceste kad je išao na posao. Dječak svog ljutog oca nije mogao pogledati u oči. Bio je vrlo tužan. Otac ga je poslao u sobu. Zabranio mu je igranje igrica na računalu dok ne ispravi loše ocjene. Dječak je sjeo za svoj radni stol i počeo učiti. Bilo je uzalud, jer ništa nije razumio. Ali, u taj čas, na vratima čuje se kucanje. U dječakovu sobu uđe otac. Došao je da mu objasni zadatke koje ne razumije. Kad je otac vidio da dječak ne igra igrice, nego uči, bio je začuđen, ali i sretan. Kad mu je objasnio, dječak je znao matematiku, hrvatski jezik i prirodu i društvo kao piti vodu, premda vodu nije volio piti. U ponedjeljak se dječak javio da ispravi ocjene. Dobio je peticu iz svih predmeta iz kojih je dobio jedan. Više ništa nije tajio, glumio i skrivao od roditelja.

MIRNA TOMLJANOVIĆ

Dječak je otišao doma. Presvukao se i gledao TV program, a zatim igrao video igrice. Legao je na krevet i u sebi rekao:»Možda onaj dječak ima pravo. Što ako je knjižica tamo gdje je dječak rekao.» Otišao je tražiti knjižicu i nije ju pronašao. Onda se sjetio da ju je sakrio. Potrčao je kući i tata ga je pitao:»Jesi li pronašao knjižicu?» Dječak je sav pocrvenio i uzeo knjižicu koja je bila ispod ormara. Dao ju je tati i rekao neka mu oprosti. Tata mu je oprostio i rekao:»Više nema video igrica.»

MANUEL BAKAČ

Prvi dječak je rekao drugome:» Sjetio sam se, knjižica mi je ispala na igralištu kad sam se poslije škole  igrao s prijateljima.» Dječaci su potrčali prema igralištu. Tražili su knjižicu satima. Ubrzo je pala noć. Svatko je krenuo svojoj kući. Tata je kod kuće prvom dječaku dao vremena do sutra navečer. Došlo je jutro. Dječaci su se opet sreli na igralištu. Malo su pogledali oko sebe. Drugi dječak ugledao je knjižicu. Pogledao je ocjene koje su bile loše. Prvi je začuđeno pogledao u njega. Zajedno su poskočili od sreće. Prvi dječak došao je kući i tati pokazao ocjene. Tata je rekao:»Mogao si ti i bolje, ali ocjene ćeš ispraviti sljedeće godine.»

ANJA POKRIVAČ

Spustila se noć. Prvi dječak vratio se kući praznih ruku.Za kaznu otac ga zaključa u sobu. Dječak je umoran zaspao. U snu se probudio i vidio je natpis na kojem je pisalo Zlozemlja. Odlučio je vidjeti kakva je to zemlja. Čim je došao, skamenio se od straha. Vidio je djecu kako su robovi. Počeo je plakati. U tom trenutku dođe pred njega veliki vojnik. On je bio gospodar cijele Zlozemlje. Zvao se Zlokobnik. Rekao je dječaku da se pridruži robovima. Dječak ga je upitao zašto. Zlokobnik je rekao da su ovdje svi dječaci koji su namjerno izgubili knjižicu. U tom trenutku se probudio i shvatio da je to san. Otišao je do škole i našao knjižicu. Odnio ju je roditeljima i priznao problem. Uskoro je ispravio ocjene. Odlučio je da će uvijek sve roditeljima priznati.

BENJAMIN NINIĆ