LEGENDA O MANDUŠI

 DA SAM JA UČITELJICA

Rodio se 656. godine u plemićkoj obitelji. Kao mladić živo je na dvoru franačkog kralja Ditriha III. u Parizu, a kasnije na dvoru Pepina od Heristula u Metzu. 682. godine oženio se za plemkinju Floribanne, te im se rodio sin Floribert, koji kasnije postaje biskupom, ali mu žena umre pri porodu, i Hubert se povlači iz plemićkog života i strastveno se predaje lovu. Prema legendi, dok je na Veliki petak lovio  Ardenima ugledao je jelena koji je imao raspelo među rogovima i čuo poziv na obraćenje te da ode do biskupa Lamberta, kojeg pronalazi u Maastrichtu. Lambert, koji kasnije postaje svećenikom, ljubazno prima Huberta i duhovno ga savjetuje. Hubert sva svoja plemićka prava prenosi, na mlađeg brata Oda i daje mu sina na skrb. Svoja materijalna dobra podjelio je siromasima i postaje svećenikom. Prema Lambertovu savjetu, odlazi 708. godine na hodočašće u Rim. U međuvremenu, lokalni plemići ubili su biskupa Lamberta. Prema legendi papa je u snu saznao za Lambertovo ubojstvo, te imenovao Huberta za novog biskupa. Isticao se dobrim djelima i molitvom. U velikoj ceromoniji, dao je prebaciti tjelo Sv. Lamberta iz Maastrichta u Liege, koji je tada bio malo salo. Sagređena je bazilika, koja uskoro postaje katedralom. Hubert je postao prvi biskup Liegea, a Sv. Lambert je proglašen zaštitnikom grada. Proširio je kršćanstvo u području Ardena. Hubert je umro prirodnom smrću 30. svibnja 727. godine za vrijeme molitve Oče naš. Pokopan je u crkvi Sv. Petra u Liegeu, a kasnije su prenijeli tijelo u benedintinsku opatiju Amdain. Za vrijeme reformatorskih ratova, tjelo mu je nestalo. Vjeruje se, da su ga redovnici pokopali na tajnom mjestu u šumi. Spomendan mu je 3. studenog. Zaštitnik je lovaca, grada Liegea, matematičara, optićara i radnika u metalnoj industriji. Po njemu je prozvana jedna pasmina pasa - pas sv. Huberta. 

 
STELLA-VANESSA JERKOVIĆ  4.b

KRUH I MIR

Mi smo jako sretni što imamo kruh. Kad ja

jedem kruh sjetim se onih koji nemaju 

ništa. Jako mi je žao što na svijetu postoje

siromašni ljudi. Moja obitelj i ja imamo dovoljno

hrane, nismo gladni. Imamo ono što drugi 

nemaju. Kad bih samo mogla otići tamo i

podijeliti kruh svim siromašnima. Kruh je

dar Božji i treba ga poštovati, a ne

bacati kao neki ljudi koji su bezobrazni

i žele samo zlo. Oni imaju sve i zato bacaju

kruh. Kad bi jednom oni bili siromašni

vidjeli bi kako je to teško i prestali bi

bacati kruh. Valjda bi naučili da je kruh

sve i da bez njega nema života. 

MIRNA KAMENIĆ 4.B 

MOJ ROĐENDAN

     Moj rođendan je u zimi, kad pada gusti, snažni snijeg i kada je jaaaaaaako hladno. Prijatelje/ice sam dočekala kraj prozora. Prvo su došle Mirna i Lucija. Bile su jako obučene. Imale su: debelu zimsku jaknu, kapu, šal, rukavice i zimske čizme. Druga je došla Kaja. Ona je isto bila debelo obučena. Treći je došao Franko, a četvrti su došli Matej, Luka i David. Zabava je trajala od 15,00-18,00 sati. Svi smo se jako lijepo zabavljali i družili. Za jelo smo imali hot-dog, a desert bila je torta. Poslije torte smo se još malo igrali, a i začas su počeli dolaziti roditelji po moje prijatelje/ice. I tako mi je završio rođendan.

Lucija Lesjak 4.B

           DA SAM JA UČITELJICA

Učiteljica da sam ja

uživala bi djeca sva.

U ponedjeljak ne bi pisali test

nego bi išli u Varaždin na Špancirfest.

U utorak bi jeli špagete,

a u srijedu Bruschette marette.

U četvrtak bi bio jedan skraćeni sat,

a poslije toga u dvorištu veliki rad.

U petak pisali bi testove sve,

da vidim što naučili ste.

Lucija Lesjak 4.B

MOJA  PRIJATELJICA

     Moja prijateljica ima jako dugu smeđu kosu i blistave smeđe oči. Ima mali prćasti nosić i zaobljene usne. Voli nositi odjeću rozne i crne boje, cipele na visoke petice i jako se voli nakititi. Kad je ja vidim, uvijek joj kažem da je predivna.

Lucija Lesjak 4.B

MOJ  DNEVNIK

Ove sam godine išla na Prvu Pričest.

Dvaput sam bila u bolnici.

Triput sam pala na rolama.

Četiri puta sam na moru popila slano more.

Pet sam se puta jako našminkala sa sestrinim jakim crvenim ružem.

Šest sam puta obukla maminu haljinu.

Sedam sam puta obula sestrine cipele na viiiiisoku petu.

Osam sam puta gledala „Veliko putovanje sa malim dinosaurom“.

Devet sam se puta igrala vani na snijegu.

Deset sam puta nagovarala mamu i tatu da ne puše.

Jedanaest sam puta bila u Centru za kulturu.

Dvanaest sam puta bila na čakovečkim bazenima.

Lucija Lesjak, 4.B 

BILA SAM ZAVIDNA

Ja sam bila zavidna kad se moj brat rodio, zato jer su ga samo mazili i pazili. Kupovali su mu odjeću  i igrali se  s njim. Imala sam osjećaj da mene manje vole. Jednom smo se ja i sestrična dogovorile da ih upitamo ako nas vole. Rekli su da nas jako vole i da smo im najveće blago.

Viktorija Srpak