„Dobra knjiga je najbolji prijatelj, danas i uvijek.“ 
Martin Tuper

MOJ PRIJATELJ KNJIGA

Moj prijatelj je knjiga,
S njom nemam puno briga.
Ona me uči o životu
S njom znam svaku notu.
Donosi mi radost,
A roditelje podsjeća na mladost.
Svaki dan
Bez nje mi je dosadan.
S njom mi je sve lako,
Dan mi prođe tek tako.

Lea Krčmar, 8.a

Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige posvećen je velikanu hrvatske književnosti MARINU DRŽIĆU povodom njegove 500-te obljetnice rođenja, 2008. godina proglašena je njegovom godinom.
 
MARIN DRŽIĆ (1508. – 1567.)

ŽIVOTOPIS
Prošlo je 500 godina otkako se u Dubrovniku rodio Marin Držić, jedan od najvećih hrvatskih pisaca renesanse, čovjek koji je vrhunac svog stvaralaštva ugradio u dvije komedije; Dundo Maroje i Skup, djela koja su i dan danas, nakon pola tisućljeća, itekako aktualna, a osim pisanja bio je aktivan na brojnim drugim društvenim područjima i izazivao razne kontroverze u svom vremenu.
Bio je između ostalog i svećenik, sveučilišni rektor, politički aktivist, najkraće rečeno čovjek zanimljivog životopisa iz kojeg ćemo kronološki izdvojiti nekoliko zanimljivih događaja.
1508. Marin Držić, poslije nazvan Vidra, rodio se u Dubrovniku u pučanskoj obitelji. Ista je obitelj u prethodnoj generaciji dala književnika Džoru Držića.
1538. Držić je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali, a nekoliko mjeseci poslije Vijeće umoljenih dodjeljuje mu novčanu potporu za daljnju naobrazbu.
1541. U toskanskom gradu Sieni Marin Držić izabran za rektora sveučilišta.
1542. Sienska policija vodi istragu o jednoj predstavi u privatnoj kući. Na predstavi je sudjelovao i Držić, rektor, igrajući ulogu ljubavnika. Sudionici su oštro kažnjeni, ali vlasti su bile blage prema Držiću zbog njegovog drutvenog položaja
1543. Držić se nalazi u Anconi, gdje zajedno s drugim Dubrovčaninom posuđuje 100 tamošnjih dukata od stanovitog Firentinca, nakon čega ćemo ga sresti tek u siječnju 1545. u Dubrovniku. Tijekom sljedećih godina obavlja funkciju rektora crkve Svih svetih, upravljajući istodobno svojim skromnim imanjem i obavljajući sitne državne poslove.
1545. Povratak u Dubrovnik i susret s Austrijskim grofom Regendorfom. Putovanje u Beč i Carigrad.
1546. Ponovo u Dubrovniku nakon političkih razmirica sa nekim Dubrovčanima u Carigradu.
1548. “Pomet družina” izvodi komediju Pomet koja je izgubljena.
1549. Premjerno se izvodi pastirska igra Tirena, suvremenici i građani napadaju Držića i optužuju ga za plagijat. Držić se brani, a brane ga i drugi, među njima i ugledni književnik Mavro Vretanović-
1550. Izvodi se Novela od Stanca
1551. Nastaje komedija u prozi Dundo Maroje
1552. Prva izvedba Pjerina
1553. Izvode se komedije Mande i Arkulin
1555. Izvedbe Skupa i Grižule
1558. Vlasti se protive izvođenju komedije Hekuba
1562. marin Držić napušta Dubrovnik i u Veneciji, gdje mu je živio brat Vlaho, dobija mjest kapelana mletačkog biskupa
1566. Dugo sanjana i precizno zamišljena urota protiv oligarhijske vlasti u rodnom Dubrovniku dobiva svoju tekstovnu potvrdu u pismima Cosimu Mediciju. Pisma ostaju bez odgovora.
1567. Držić umire u Veneciji, pokopan je u zajedničkoj grobnici Bazilike svetih Ivana i Pavla.
 

NAJPOZNATIJA DJELA:
• „Dundo Maroje“ - komedija
• „Novela od Stanca“ – pokladna igra
• „Skup“ – komedija
• „Hekuba“ – tragedija
• „Tirena“ – pastirska igra

Dundo Maroje – najslavnija Držićeva komedija

Najslavnija Držićeva komedija Dundo Maroje govori o starom Dubrovčaninu koji je poslao sina u Italiju da trguje, a ovaj je novac potrošio na svoje užitke, pa se zato u času kad otac stigne u Rim u potrazi za sinom i novcem – događa cijeli niz smiješnih nesporazuma. Ali, pišući tu komediju, Držić je morao voditi računa o svojoj situaciji. Plautovske komedije (koje se još zovu i eruditske) pisane su za znalce, za načitane ljude, za klasično obrazovane humaniste.
Držić pak radi za auditorij u kojem sjede i obrazovani i neobrazovani, piše za sredinu u kojoj je postoji širi krug erudita i intelektualaca. Zato on svoj komad čini komunikativnim, razumljivim svakome, a ipak usklađenim s plautovskim kanonima. Ako se tome doda još i okolnost da je morao paziti da se kome ne zamjeri (a da ipak ponekoga pecne), bit će jasno koliko je njegova stvaralačka situacija bila teška, i kako su velike njegove zasluge: ipak je uspio reći sve što je rekao.

SKUP – DRUGA POZNATA DRŽIĆEVA KOMEDIJA

U drugoj njegovoj slavnoj komediji po imenu Skup radnja je preuzeta izravno iz Plauta (time se Držić i hvali u prologu), ali je smještena u Dubrovnik te su joj pridodati tipični dubrovački likovi i situacije. O tome Držić progovara u dijelu teksta u kojem se ispričava publici što se neće prikazivati pastorala i što se neće govoriti u stihovima, nego će predmet igre biti svakodnevni život.
Uvođenje tradicije (Plauta) u znane dubrovačke prilike, dakle, tu i jest bio njegov cilj. Ne samo da je Držić tu pokazao neobičnu književnu vještinu, nego se i potrudio oko nečega što mu je i inače bila važna preokupacija u drugim djelima: da spoji književno i zbiljsko, ono što pripada učenoj tradiciji i ono što pripada svakodnevnom životu, i da iz toga izbije osobite značenjske učinke.
Držić je naime vrlo dugo ostao nepoznat: premda je u svoje vrijeme bio viđen i popularan, njegova su djela s vremenom zaboravljena, pa ih je iznova otkrilo prošlo stoljeće. Ali, kad je do toga otkrića došlo (kad je u tridesetim godinama postavljen na pozornicu Dundo Maroje), Držić je postao vrlo poznat, i s margine je ušao u samo središte hrvatske književne povijesti.
On je danas jedan od najizvođenijih naših dramskih autora, i ujedno jedan od pisaca kojima se književna znanost najviše bavila.

NACIONALNI KVIZ ZA POTICANJE  ČITANJA

Nacionalni kviz za poticanje čitanja jedan je od središnjih programa Mjeseca hrvatske knjige te je posvećen Marinu Držiću. Namijenjen je učenicima viših razreda osnovne škole.
Kviz su pripremili Hrvatski centar za dječju knjigu i Odjel za djecu i mladež Gradske knjižnice u Zagrebu s glavnim pokroviteljem, nakladnikom Profil International iz Zagreba.
Završna svečanost održat će se na Zagrebačkom velesajmu u okviru sajma knjiga Interliber 2008. u Kongresnoj dvorani, u srijedu, 12. studenoga 2008. godine u 15 sati, Kazališna skupina Negromanti V. gimnazije iz Zagreba, izvest će predstavu „Play Dundo“, prema komediji „Dundo Maroje“.

U kvizu su sudjelovali i učenici osmih razreda naše škole ispunivši upitnik nakon što su pročitali Držićevo djelo „Novela od Stanca“:
• Ivana Škuba, 8.a
• Silvija Novak, 8.a
• Anja Pintar, 8.a
• Lea Krčmar, 8.a
• Tea Tizaj, 8.a
• Simona Marčec, 8.a
• Luka Krištofić, 8.a
• Nenad Pintarić, 8.a
• Dasia Oreški, 8.b

Želimo im puno sreće!

„knjige su najtiši i najstalniji prijatelji; one su najprihvatljiviji i najmudriji savjetnici i najstrpljiviji učitelji.“
                                                               CHARLES ELIOT